| Tumor dojke - stručni
saveti
Tumor dojke je jedan od najvećih zdravstvenih strahova žene. Tu
zebnju opravdava činjenica da je rak dojke najčešća vrsta
zloćudnog tumora koji se često razvija podmuklo u formi
bezbolnog tumora i bez subjektivnih tegoba, od koje oboljeva
veliki broj žena i to sve češće mladih i najveći je uzrok
smrtnosti žena, sa neprekidnim porastom iz godine u godinu.
Zbog učestalosti i posledica, rak dojke predstavlja veliki
socijalno - medicinski problem. Karakteristike benignih
(dobroćudnih) tako i malignih (zloćudnih) tumora dojki jeste da
u pocetku ne stvaraju bolove, tako da je to najčešći razlog
nejavljanja lekaru jer se bolest na našem podneblju najčešce
vezuje za bol i lekaru se pacijentkinje javljaju kada ih nešto
boli.
Blagovremena dijagnoza, sve savršenija radiografska i
ehosonografska ispitivanja, napredak medicine i hirurške tehnike
ruše predrasudu o raku dojke kao neizlečivoj bolesti. U najvećem
broju slučajeva rak dojke je izlečiv, naročito ako je otkriven u
ranom stadijumu i ako je blagovremeno započeto sa lečenjem.
Dojke su simbol ženstvenosti i organ pristupačan samopregledu
ali, na žalost, iz lekarske prakse na našem podneblju, imamo
negativno iskustvo koje ukazuje da strah žene guši motiv za
samopregledom dojke tako da većina žena samopregled ne radi. U
našim uslovima najveći broj žena otkriva tumor u dojci sasvim
slučajno, najčešće u toku kupanja ili pri povredi tako da još
uvek postoje pacijentkinje koje se javljaju lekaru tek kada je
bolest prošla početni stadijum razvoja, tako da se nameće
pitanje šta treba učiniti kako bi se bolest na vreme otkrila i
izlečila?
Prema mišljenju Svetske zdravstvene organizacije samopregled
pacijentkinje je najvažniji preduslov za rano otkrivanje tumora
i njegovo uspešno lečenje. Samopregled podrazumeva redovno
posmatranje i opipavanje dojki. Dojke se posmatraju pred
ogledalom frontalno i bočno i svaka promena koja se primeti bilo
u obliku ili veličini dojki i bradavica razlog je da se ode na
lekarski pregled. Samopregled dodirom se obavlja u ležećem
položaju kada su mlečne žlezde priljubljene uz grudni koš i to
tako što se dlanovima opipaju dojke. Prilikom samopregleda treba
obratiti pažnju na bradavice i one su obično u izvesnom stepenu
izbocene . U nekim slučajevima bradavice mogu biti potpuno ili
delimično uvučene i ova pojava odudara od normalnog stanja i
zahteva pregled lekara - onkologa. Posebnu pažnju treba obratiti
kada je bradavica bolna, crvena, otečena ili sa lezijama dela
kože ili sluzokože što je najcešce posledica sekundarne
infekcije. Svaka ranica koja duže vremena ne zarasta na dojci
zahteva dijagnostiku i lecenje. Sve promene koje se primete
samopregledom dojki su razlog za neodložno javljanje lekaru. Kod
žena izmedu 30-te i 50-te godine života, ređe ranije, mogu se
primetiti na vešu mrlje nastale pojavom tečnog sadržaja iz
bradavica dobijenog spontano ili na pritisak. Sadržaj može biti
bistar, zamućen, sukrvičav ili krvav i on je razlog za neodložan
odlazak kod lekara-onkologa. Prisustvo promena na dojkama nije
uvek znak postojanja tumora, ponajmanje malignog, ali samo je
lekar taj koji će ustanoviti o kakvim promenama je reč.
Sa samopregledom treba početi onda kada se dojke razviju. Žene
starije od 20 godina trebalo bi da počnu sa samopregledom jednom
mesečno posle svakog menstrualnog ciklusa do 10. dana jer su
dojke u tom periodu najmekše i najpristupacnije samopregledu.
Žene posle tridesete godine života trebalo bi na svakih šest
meseci da idu na kontrolni pregled kod lekara. Od 35-te godine
života se preporučuje i mamografija - rentgenski snimak dojki
koji se zove INICIJALNA MAMOGRAFIJA i kasnije se koristi za
poređenje sa svim ostalim eventualnim mamografijama.
Pored tumora, u dojci mogu da se nađu i ciste koje mogu biti
ispunjene različitim sadržajem: bistrim, zamucenim, sukrvičavim
ili krvavim. Za svaku od ovih formi sadržaja ciste postoje i
određene neophodne analize. O malignim tumorima dojke se govori
kao o bolesti svojstvenoj ženi, medutim javlja se i kod muškarca
ali znatno ređe. Statistički podaci ukazuju da na 100 obolelih
žena oboli jedan muškarac. Simptomi bolesti su isti kao i kod
žena u vidu bezbolnog tumorskog uvecanja dojke koji se napipava
u tkivu muške dojke i pošto se retko pomišlja na ovo oboljenje
kod muškaraca, ono se kasno dijagnostikuje pa je i smrtnost
visoka. Razvoj dojki kod dečaka i devojčica započinje još u
utrobi majke u šestoj nedelji trudnoće i to od modifikovane
znojne žlezde. Sve do puberteta razlike između dečaka i
devojčice u građi dojki nema. U pubertetu, kada se u telu
dešavaju brojne promene, započinje funkcija jajnika, mlečne
žlezde t.j. dojke kod devojčice počinju da se razvijaju i
pripremaju za svoju funkciju dojenja. Od puberteta pa do kraja
života žene, dojke su pod neposrednim uticajem hormona. Kod
muškarca dojke ostaju rudimentarni organ.
U dojkama mogu da se jave i druga različita patološka stanja
počev od urođenih anomalija, različitih zapaljenskih procesa
specifičnih i nespecifičnih, pa sve do tumora benignih
(dobroćudnih) ili malignih (zloćudnih). Zapaljenski procesi u
dojkama mogu biti specifični - tuberkulozni i nespecifični -
izazvani prisustvom patogenih bakterija koje su došle iz
spoljnje sredine i posebni su problem u toku dojenja kada
izazivaju mastitise t.j. zapaljenje cele mlečne žlezde ili
jednog njenog dela. Ukoliko se u slučaju mastitisa blagovremeno
stručno ne interveniše može doći do ozbiljnih komplikacija, pa
čak i do nemogućnosti dojenja. Mogu biti i kongenitalne
(urođene) anomalije kod dojki u smislu poremećaja veličine
dojki, pa tako mogu biti male, odnosno jako velike (voluminozne)
dojke ili prekobrojne, nerazvijene dojke ili odsustvo jedne ili
ređe odsustvo obe dojke. Ovi poremećaji se mogu odstraniti
korektivnim hirurškim zahvatima koji su domen specijalnosti
plastične hirurgije.
Primarni uzrok pojave malignih tumora dojke se još uvek ne zna
ali se zna da postoji veliki broj riziko faktora pri čemu su
značajni genetska predispozicija, hormonska terapija,
sterilitet, rađanje i dojenje u poznim godinama života, maligni
tumori uterusa, hormonski poremećaji (rizičan period menopauze),
hronična izloženost stresu, neadekvatna ishrana u kojoj dominira
industrijski preradena hrana raznim aditivima, konzervansima.
Blagovremena dijagnoza pokazuje da je u 96% - 98% slučajeva rak
dojke izlečiv u prvom stadijumu razvoja i dijagnoza se postavlja
kliničkim, ultrazvučnim pregledom i mamografijom kao i magnetnom
rezonancom kao novijom dijagnostickom metodom bez zracenja
rentgenom. Svim radiološkim dijagnostičkim metodama prethodi
klinički pregled. Ukoliko se dijagnostikuje prisustvo tumora,
određuje se u skladu sa konzilijarnim odlukama protokola
Nacionalnog kancer Instituta kao i referntnih svetskih
institucija, način lečenja uz obavezan histopatološki nalaz
(određivanje strukture tumora) koji je jedini način da se vidi o
kojoj je vrsti tumora reč i ukoliko je histopatološki nalaz
benignog (dobroćudnog) tumora lečenje je završeno njegovim
hirurškim odstranjenjem, a ukoliko je reč o malignom (zloćudnom)
tumoru, lečenje se sprovodi u zavisnosti od stepena proširenosti
i tipa strukture, kombinovanom hirurškom, hemio i radio
terapijom (zračenjem) i eventualno hormonoterapijom. Opseg
hirurškog zahvata zavisi od proširenosti samog oboljenja i od
strukture tumorske promene, tako da će u nekim slučajevima biti
odstranjen samo tumor, a u nekim deo mlečne žlezde ili cela
dojka što najčešce remeti psihičku stabilnost žene i pokreće
više emocionalnih i socijalnih problema.
Estetski nedostaci radikalnog odstranjivanja dojke se mogu
nadomestiti ugradnjom odgovarajuće proteze. Po završenom lečenju
pacijentkinja treba redovno da dolazi na periodične kontrolne
preglede koje zakazuje lekar - onkolog.
Savet ženama u vezi zdravlja dojki je pre svega izbegavanje
faktora rizika, redovni mesečni samopregledi i lekarski pregledi
koji se preporučuju dva puta godišnje ili makar jednom godišnje
ili po savetu lekara i češće u toku godine ukoliko postoje neki
od faktora rizika za pojavu karcinoma dojke. Svi maligni tumori,
uključujući i tumore dojke, su u porastu u celom svetu.
I pored toga što lek protiv kancera dojki nije pronaden,
medicinska saznanja omogućuju da je, na vreme dijagnostikovan
tumor u početnoj fazi, izlečiv i imajući ovo u vidu, žene ne
treba da se plaše odlaska na kontrolne lekarske preglede i
trebaju da svoje strahove zamene sticanjem navike za preventivne
kontrolne preglede .
Dr. Marina Mandarić
|